nedjelja, 15.10.2006.
ANĐEO U TEBI
|
Evo me! Puno se toga dogodilo od zadnjeg posta... Bio sam na maturalcu, zaljubio sam se...  Timon ljubi nju! I ona ljubi njega, hehehe... ...opunoljetio sam se, dobio novi album od Hard Timea, upoznao Gopca i Urbana(hvala, profa), krećem u autoškolu, krenuo u četvrti razred prvi put... Krenimo. Nisam se javljao jel mi je trebao malo duži odmor, očito. Ni sad neću biti često na netu od početka. Dva-tri posta tjedno. Jednostavno, nemam vremena i zato bi se zahvalio svim dobrim ljudima koji su mi ostavljali komentare i pitali se gdje je Timon.  Ah,moja Mađarica mala. Ostala je tamo... I još me uvijek čeka. Mislio sam napisati sve kaj se dogodilo na maturalcu al toga je jednostavno bilo previše i nešto bi sigurno zaboravio. Ukratko, sex, kostobrani, pušenje, hodanje, kupovina, casino, neprospavane noći, svaki dan min. tri red bulla(zgadio mi se taj okus, al doslovce), tučnjave, upoznavanja, sretanje starih prijatelja, nož, che guevara, Budimpešta, Bratislava, Prag, Beč, Slovenija, Krapina i rock & roll. Eto, ukratko o maturalcu.  Dan prvi. Bus. Dosada. Sad imam i 18 godina pa mi dobitke na kladuši ne mora buraz podizat a i na rulet idem bez strepnje. Preporičio bi svim hard rock ljupcima Hard Time. Odlični su. Svaka čast dečki. I tak, sutra je škola...  Moja 18. torta! |
četvrtak, 14.09.2006.
ATENŠN, ATENŠN!
Ej ljudovi! Evo, dugo nisam ništa pisao. Uzeo sam malu pauzu. Samo da vam se javim i tak. Još ću se malo "odmarat", samo da prođe sva ova strka oko škole i knjiga i bilježnica i tome slično. Uzet ću si još oko tjedan dana odmora. A do onda ću skupit sve dojmove i sve počet polako pisat. Pokušat ću napisati i nešto o hippy pokretu jel vidim da to nekog zanima. Ugl. javit ću vam se kad napišem nešto pametno  Do onda: mah  mah |
petak, 01.09.2006.
PIT... I TO JE ČEŠKA
 Eto, svekoliko pučanstvo, odo ja put Češke . Putujem kroz Mađarsku u Češku a vračam se kroz Slovačku, Austriju i Sloveniju (kroz nju putujemo onih, toliko puta spominjanih, 10minuta). U samoj Češkoj ostajem četiri puna dana a ostalo kružimo uokolo.  Htio sam objavit i novu pjesmu koju sam napisao ovih dana u bolesničkoj postelji ali danas ju jednostavno više nisam našao. Kad se vratim, objavit ću. Baš je dobra, onak seksualno-humorističnog karaktera.   I to je to, nisam ja za duge rastanke.  Žao mi je samo kaj Teutu nisam čopio prije puta da mi kaže nešto jezika al snaći ćemo se nekak. Budite dobri i slušajte rock & roll. Pozzz, javim vam se kad se vratim.      |
utorak, 29.08.2006.
BROKEEEEN, I'M MR. BROKEEEN...
|
Eh, evo me. Danas sam bio u bolnici i skinuli mi ono čudo s noge. Sjedim ja tamo i razmišljam o svojim bivšim ozljedama sličnog karaktera..... Šivanje, gips, šivanje, gips- moje djetinjstvo ukratko.   Pa krenimo, od glave naniže: Jednom, dok smo kao mali igrali skrivača sakrio sam se ispod jedne grede. Dođe bratić do mene i ja se ustanem i da ću krenut prema «piku». A-a! Čulo se samo: BOOM! Izađem ja, shvativši da ću žmiriti, lagano pred svu djecu na dvorištu. I svi počnu urlikat ko blesavi. I onda, odjednom osjetim toplinu koja se širi mojom glavom. Stavim ja ruku na tjeme i spustim pred oči. Imao sam kaj vidjet: Ruka krvava kao da sam nečije srce izvadio. Ipak, ozlijeda nije bila tak strašna-3 šava. E, sad dolazimo do lica koje ne znam kak se drži u jednom komadu. Razbio sam ko klinac od 3 godine arkadu. Još i danas imam ožiljak(dobro, neke cure kau da je seksi pa se na žalim, hahaha). Buraz me jednom, dok smo igrali nogomet, gurnuo na žicu i ispod nosa mi ostao ožiljak dandanas. Usne fakat ni sam ne znam kolko sam puta «krpao». Sjećam se četiri puta. Jednom mi ih je golman na nogometu razvalio kad je išao boksati loptu a je sam na nju išao glavom. Drugi put, isto na nogaču, je padala kiša i ja sam uklizao i uzeo loptu al se nisam mogao zaustaviti. Vjerovali ili ne, otklizao sam sastrane i zaletio se čubama u petu igrača koji se zagrijavao. Da,znam da je teško to zamisliti. Bilo je to u Mlaci. Donja usna mi je doslovce pukla na dva dijela. Rezultat: tekmu smo dobili a ja zaradio i tri šava iznutra i tri izvana. Treći put smo se sklizali niz komad lima. I trebali smo doskočiti na jedan od onih blokova od dimnjaka, onih šupljih iznutra(ma znate kak dimnjak izgleda). Ugl. ja sam nogama fulao rubove tog bloka i sletio sam ravno u rupu a glavom nabio ravno u rub. 2 šava. Četvrti put: na snimanju filma «Crvena prašina» Zrinka Ogreste. Statirali smo u dvorani za boks i ja i bratić se bezveze šaketali. Al on je bio malo previše precizan, hehe. 1 šav. Idemo dalje: Zubi! Njih sam jednom šivao. Ukratko, pao sam s temelja svoje garaže. Ruke sam dvaput slomio, jednom lijevu, jednom desnu. Jednom sam prst slomio. Imam ožiljak i na kažiprstu koji sam zaradio kad sam ko mali gledao tatu kako vari neke cijevi. I on se malo udaljio a ja se baš u tom odličio igrat onim čekićem od dvije kile. I nabijao ja po tim cijevima i nabio se po prstu i prst, kako je još bilo vruće, se «zalijepio» za cijev. I tak. Mali buraz mi je i flaksericom po ruci prošao i imam sad dvije-tri bijele linije na ruci. I, konačno, dolazimo do nogu. Njih sam tri puta slomio (jednom na nogometu, jednom na rukometu i jednom sam skočio sa pokretnih stepenica u «Nami») i ovo mi je drugi puta da sam ju ovako jako uganuo. I to je to. Al ima jedan misterij: ne znam od kuda mi ožiljak na lijevom laktu. Nitko se ne sjeća od kuda mi, hehe. P.S. Htio bi se zahvalit svim ljudima dobre volje koji su mi zaželjeli brzi oporavak. Hvala! |
petak, 25.08.2006.
IPAK POŽELIM NEKO PISMO
|
OVAK: U srijedu, nešto iza 18:30 sati skočio sam u zrak zajedno s još jednim dječakom. Obadvojca smo hijetli udariti loptu glavom. Skočili mi tako i u zraku se sudarili i ja izgubio i loptu i ravnotežu. I krivo doskočio. Samo se čulo, citiram: KRRRRRR! Nekoliko trenutaka zatim urlik. I primim se ja za gležanj. 2h kasnije: Nova bolnica, hitna. Snimanje noge. Čekanje. Noga naotečena i debela poput slonove. Zove mene doktor. Dijagnoza: Na svu sreću ništa nije puklo al je u pitanju jako uganuće. U utorak idem na kontrolu i skidanje "moje štikle", nadam se. Razveselila me vijest da ću ići na maturalac. Već sam ja pripremio tatin karabin da si pucam u glavu ako slučajno neću moći ići. Al ići ću, rekla je moja doktorica. Idemo u slijedeću subotu, 2.9. Javit ću vam se u utorak-srijedu. Mogao bi i prije al jednostavno ne želim riskirati i ležat ću sve ove dane nepomićno na krevetu. P.S. posjetite ovaj blog, blog jedne Mateje, moje frendice. :) I da, kad napišem idući post odgovorit ću na sve komentare, obećajem. Pozzzzz |
utorak, 22.08.2006.
COME BACK
|
eJ, LJUDI! Evo me natrag nakon ove male stanke. Ne, nisam bio na moru  i nisam se zaljubio i nisam zaboravio na svoj blog.Komp mi je bio na popravku pa nisam imao di pisati. Al sad sam se vratio natrag i spreman sam za nove pobjede. Sad prvo moram odgovorit na sve ove komentare i posjetit ljude koje duugo nisam. Ugl. chitamo se!!  |
nedjelja, 13.08.2006.
UBIO SAM SEBE
 Kako opisati taj osjećaj? Tu nemoć, taj vrisak... Vrisak iznutra kao nasilna smrt nekog nevinog bića jednog jutra... Dobar je osjećaj kad nježno umireš. Shvatiš da život nije bajka. Od stvarnosti pobjeći ne možeš, Stvarnost je ko Isusova majka... Tužna i neutješna. Ta minuta bijesa, koji se skupljao tri godine, Nikad se nije smijela dogoditi... Zašto? Jer mi je žao. Crne siluete u kišnoj noći zauvijek su tu. Ta slika je u mom sjećanju. Voda je spora a glas smrtonosan. Ubio je nekoga... Vidim, siluete se još uvijek kreću oko osobe koja bježi, oko tebe. Pogledam u dušu i shvatim... Ubio sam sebe.  |
srijeda, 09.08.2006.
ČOVJEK JE ČOVJEKU TERMIT
|
Eto, opet ja o životinjama. A kaj ću, kad ih volim. :) Ovoga puta ćete saznati nešto o malenim termitima. Termiti su štetočine. Postoje još od doba dinosaura.Ima ih oko 2000 vrsta. Najveci broj se nalazi u tropskim krajevima.  Termiti su slični mravima,ali trup im je deblji,svijetle je boje,a štipaljke su im savijene. Termitima «upravljaju» kralj i kraljica,a u termitnjaku se još nalaze i vojnici i radilice,koji su slijepi. Termiti grade termitnjake u drvetu,bušeći kanale kroz njega,i kasnije ga oblažući ilovačom, radi održanja vlage. Termitnjake grade i pod zemljom,da bi došli do dubljeg korenja,a tada veličina termitnjaka na površini može iznositi i do 7 metara u visinu, i 20 u širinu.  "Punica, pogledajte kak je velik! Termitnjak. Ne bojte se, vaša kčer je sigurna u mom zagrljaju."-to su bile zadnje riječi ovog momka prije nego je naglo zapuhao zapadnjak i srušio termitnjak na njih. Žena je preživjela. Nisu imali djece. Nasreću. Zadatak radilica je osiguranje hrane za potrebe čitave zajednice. Radilice jedu drvo, probave ga i povrate i time hrane sve termite. Pri završetku crijeva radilica nalazi se jedna tekućina, i ako tu tekućinu promatramo pod mikroskopom uočit ćemo tisuće praživotinja iliti protozoa. Te protozoe pretvaraju celulozu drveta u šećer, čime se hrane svi termiti. Pri polaganju jaja matica je nepokretna,i tada joj radilice pomažu. Jedne ju hrane, a druge jaja odnose u posebnu sobu. Matice legu jaja svake dve sekunde, mogu nositi i leti i zimi,a ponekad i čitav život, koji traje i do 10.godina.  I to je to. Sad neko vrijeme neće biti zoo-tema. Obećajem. Možda bi mogao neku pjesmu(ne remix nego vlastitu), već dugo nisam... Vidjet ćemo. :) P.S. Još jednom, oprostite kaj vam na komentare odgovaram svake prijestupne al trudim se na sve odgovorit. Imam nekih problema s kompom, sve mi je zdrmano. Trebao bi ga skroz re-installirat al žao mi je silnih pjesama koje imam(25GB) i koje sam tako teško skupljao a neke nemam ni na CD-ima. Osim toga, tu su još i slike, programi.... Ma užas! |
utorak, 08.08.2006.
NE FARBAJ ME S TEMPEROM U RUKAMA
  Malo o bojama. Boje su sastavni dio svakog našeg dana, svake sekunde našeg života. Ako i želimo pobjeći od njih, zažmirimo. A kad tamo-sve crno. Jednostavno, nema bijega od boja. Pa evo kaj neke od boja predstavljaju i/li znače: Crvena-najintezivnija,ima najveću privlačnost,djeluje uzbuđujuće i razdražujuće,simbolizira radost,ljubav, veselje i strast-povećava krvni tlak,djeluje na disanje mišićnu napetost.revolucionarna boja,boja sa snagom Tamnocrvena-simbolizira čežnju,neslogu,bijes, okrutnost,mržnju,mučenje,borbu Ružičasta-izlazi iz crvene,ublažena crvena,ima ublaženo djelovanje,boja bez snage,djelouje ljupko,simbolizira slatkoću, sramežljivost,djevojaštvo,čuvanje tajne Žuta-djeluje poticajno,boja svijetla i toplline pa je često povezana u z duševnu slobodu,boja velike vidljivosti,potiče stvaralački rad,u kombinaciji sa crnom i zlatnom djeluje svečano,simbolizira znanje,duševnost,razum, simbol ljudske misli,mudrosti  Zelenožuta-djeluje neugodno, bolesno,simbolizira bolest,zavist,prijevaru,ljubomoru ,kukavičluk i izdaju Narančasta-nastaje miješanjem crvene i žute,djeluje ugnjavajuće,povjerljivo,svečano i veselo, simbolizira plodnost,sjaj,bogatsvo Zelena-najbliža čovjeku, djeluje umirujuće,smirujuće,stabilno,ozdravljujuće,stvara nekakkav unutarnji mir,simbolizira mir,vjeru,nadu, besmrtnost,obožavanje Žutozelena-djeluje aktivno, uzbudljivo,životno Plavozelena-djeluje otrovno Plava-pasivna,hladna,suprota crvenoj boji,djeluje ugodno,najmirnija,najviše rashlađuje,potiče na koncentraciju Ljubičasta-svečano,očaravajuće,djeluje na patnju,prigušuje strasti,povezuje se uz čarobnjaštvo-simbol pokore,strpljenaj dobrote Grimizna purpurna-mješavina crvene s malo plave,djeluje dostojanstveno,bogata,inpresivna,uzvišna,utječe na skromnost i samosvijest,simmbolizira čast,starinu i visoki društveni položaj Bijela-boja svijetlosti,proširujeprotor u odnosu s drugim bojama djeluje aktivno,sredstvo rasvjetljavanja i jasnoće,simbolizira ćistoću,jedinstvo,nevinost,istinitost,nezavisnost Crna-nedostatak svih boja,nestaju svi podražaji,osjećaj praznine i straha,a uz druge boje djeluje intenzivnije,produbljuje prostor i daje dojam beskonačnosti,simbolizira žalost,brigu,nedaću,nesreću i teror Našao sam i ovo. Zanimljivo je. Iako je ekavica prisutna:  |
nedjelja, 06.08.2006.
GLUP SI KO GORILA! DA BAR...
 Eto, odlučih se malo pozabaviti malo ovim životinjicama nakon ove male pauze. Imam nekih problema s netom pa nisam mogao pisat. Al sad je to valjda iza mene. Inđoj! Gorila je poznata afrička životinja, često spominjana najbližim rođakom čovjeka, zahvaljujući pameti, snalažljivosti te držanja pri hodu. Gorile su, ne biste vjerovali, vrsta majmuna koji spada pod vrstu čovjekolikih majmuna, u koju još spadaju čimpanza, orangutan i gibon. Postoje 3 vrste gorila: zapadne nizinske, istočne nizinske te planinske od kojih je preostalo samo 650 jedinki, većinom zahvaljujući krivolovu. Žive na području Ruande i Ugande. Gorile imaju mnogo sličnosti s ljudima. Tako su nam slični i građom tijela. Ističu se njihove duge ruke i dugi prsti, a oni su se njima naučili služiti pri raznim poslovima (razbijanje tvrdih plodova kamenjem, upotrijebili grančicu natopljenu slinom za hvatanje mrava...) Gorile su najveće u porodici čovjekolikih majmuna. Mrcine su to do 225 kg, a narastu čak do 2 metra. Gorile su uglavnom vegetarijanci, ali vole i male kukce. Vole izdanke, korijenje, lišće, razne kukce. . . Žive na tlu, osim kad spavaju. Onda im, kao, nije dobro pa se penju na drveće da bi lakše zaspale (da mi je vidjet to drvo...).  Ne obazirite se na to kaj radi nego kak izgleda. Gorila, naravno. Gorile su lijene životinje kaj dokazuje to kaj se non-stop odmaraju. Po načinu života su nomadi, putuju šumom u potrazi za hranom. U tim selidbama vodi ih zreli mužjak, zvan srebrni, radi srebrnih dlačica na leđima, koje označavaju vodstvo i nadmoć, ali je zato i vrlo tražen među krivolovcima. Kada vođa nanjuši opasnost, uspravi sva svoja 2 metra visine, potopta rukama po prsima(ah, tako poznata scena. Svi smo to jednom probali.) i gromoglasno zaurliče upozoravajući sve u bližoj i daljoj okolici.  Gorile nemaju dlaka na prsima ni na tabanima, kao ni na licu i dlanovima. Hodaju četveronoške. Majka nosi i brine se za mladunca 3 godine. Mužjaka je vrlo lako prepoznati po velikoj kruni od dlake na glavi(što je veća kruna viši je položaj mužjaka u plemenu) od kojih najveću dakako ima srebrni.  Za ove gorile ste svi čuli... I to bi bilo o gorilama ukratko. Nadam se da ste uživali. Do idućeg chitanja, pozz. |
četvrtak, 03.08.2006.
MOJA STARKA
 Jer još tamo nema travke Gdje su stale moje crne Starke. (dođi, dođi, dođi, op, op, op, op, ajde Kozle moje) Tika-taka oko pola tri Obut ću ih da se ne vidi. Ne nosim Paciotti kao ti Đavoli su njih napravili. Žnir, žnir, vezat ću vas ja Hop, hop skakat ću u vama! Seljak, žumanjak, gdje ti je bjelanjak? Jer još tamo nema travke Gdje su stale moje dvije Starke. Oj, da, da, oj, da, da, oj, daj, daj,daj Oj, da, da, oj, da, da, oj, daj, daj, daj Oj, da, da, oj, da, da, oj, daj, daj, daj Oj, da, da, oj, da, da Moja, moja Starka. (šije-plete, šije-Lotto, šije stare, šije moja i opet mala; Ch, ch, ch, Chuck, hop, hop, žnir, žnir) Tika-taka oko pola tri Skinut ću ih da se ne vidi. Prkosit ću zlatnoj Pumici Đavoli su nju napravili. Žnir, žnir, vezat ću vas ja Hop, hop skakat ću u vama! Seljak, žumanjak, gdje ti je bjelanjak? Jer još tamo nema travke Gdje su stale moje crne starke. Oj, da, da, oj, da, da, oj, daj, daj,daj Oj, da, da, oj, da, da, oj, daj, daj, daj Oj, da, da, oj, da, da, oj, daj, daj, daj Oj, da, da, oj, da, da Moja, moja Starka. (zumba, zumba, prigorje, zagorje, slavonija, primorje, čaša, flaša, vreća, smeća, mudo, ludo, Elviton, Benetton) (šije-plete, šije-Lotto, šije stare, šije moja, ajde, ajde)  |
utorak, 01.08.2006.
INSTRUMENT KOJI ŽIVOT ZNAČI
|
Eto, odlučih pisati malo o njoj. Neću sad ulaziti u dubioze i opisivati skroz u detalje kada je i kako nastala i razvijala i zašto i tak. Napisat ću samo one najosnovnije stvari, koje bi svatko trebao znati o njoj i njezinom nastanku. Jer, danas praktički i nema muzike odnosno glazbenog pravca u kojem nije zastupljena. Al ne pišem zato o njoj, pišem zato jer je ona, prije svega, zaštitni znak muzike koju ja slušam. Ispričat ću vam, dakle, ukratko priču o električnoj gitari i njezinim prvim stvaraocima. Električna gitara (6,7,8,12 žica) - zvuk se pojačava električnim putem pomoću elektromagneta (pickupa), tako da električna gitara za razliku od akustične ima tijelo načinjeno od punog drva. Razvila se u 20. stoljeću i popularizirala kroz blues, rock i metal muziku. Jedna od prvih el. gitara napravljena je 30'-ih godina 20. st. u tvrtci "Rickenbacker". Prvu snimku električne gitare snimio je jazz gitarist Eddie Durham 1937. Durham je s instrumentom "upoznao" i mladog Charliea Christiana koji je ovaj novi instrument proslavio i postao jedan od najutjecajnijih jazz gitarista i desetljećima kasnije. "Richenbacker" je proizveo el. gitaru punog tijela i dao joj nadimak The Frying Pan početkom 1935. čiji je zvuk bio jako moderan i agresivan, napisao je otprilike u svom izvješču John Teagle koji ju je tada i testirao.  A sad u par rečenica da se prisjetimo i dva najpoznatija tvorca dvije najpoznatije el. gitare: 1950. i 1951. elektroničar i proizvođač pojačala za instrumente Leo Fender dizajnirao je komercijalno uspješnu el. gitaru koju je nazvao Broadcaster ali je jedna kompanija imala već bubnjeve s istim imenom pa ju je preimenovao u Telecaster. 1954. Fender je izradio je novu gitaru koju je nazvao Stratocaster (iliti popularno zvani "Strat") koji je nudio puno poboljšanja i inovacija u odnosu na Telecaster. "Strat" je postao najprepoznatljivija gitara i gitara čiji je dizajn najkopiraniji. Leo Fender je i jedan od prvih napravio i komercijalno uspješni električnu bass gitaru 1951. koju je nazvao Fender Precision Bass. Inače, gitaru Fender Stratocaster je na besmrtnu razinu definitivno digao jedan i jedini- Jimi Hendrix.  Leo Fender  "Strat"  Jimi Hendrix Također jednu od prvih el. gitara punog tijela dizajnirao je glazbenik i inovator Les Paul početkom 1940.-ih koji je radio u tvornici gitara "Gibson". Eh sad. Sama tvornica, dakle "Gibson", nije imao sluha za Lesovu ideju i odbio ga je 1940.-ih. No, kako bi odgovorio na Telecaster konkurentske tvrtke, "Gibson" je javnost (ipak) upoznao s prvom Gibson Les Paul el. gitarom 1952. Jedan od najpoznatijih glazbenika koji svira Gibson Les Paul je (također jedan i jedini): gospon Chuck Berry.  Les Paul  Gibson Les Paul  Chuck Berry Do dana današnjeg osnovni dizajn gotovo svake el. gitare vuče korijene još iz 1950.-ih, od Fender Stratocastera & Telecastera i Gibson Les Paula. |
petak, 28.07.2006.
SINDROM STEČENOG NEDOSTATKA IMUNITETA I KONDOMI
|
Evo, vrijeme je ljeta. Vau, dobro sam to sročio. Dakle, vrijeme je kad je po danu vruće a po noći ugodno. Dakle, živi se, uglavnom, po noći. A mrak je najbolji afrodizijak. A afrodizijaci vode do seksa pa sam vas htio ukratko upoznati i s najopakijom bolešću koja prijeti najčešče u ljetno doba. Danas ćemo, dragi blogeri, govoriti malo o sidi. Sigurno je da AIDS predstavlja najveću prijetnji zdravlju širom svijeta. Procijenjeno je da je do ranih 90-tih ovog stoljeća bilo zaraženo 10 milijuna ljudi. A za 2000. godinu se procjenjuje da bi taj broj mogao doseći i 40 milijuna. Ova bolest je pogodila gotovo sve zemlje svijeta i ima vrlo visoku cijenu - izraženu u ljudskim životima i ukupnim sredstvima koja su u nju uložena. Trenutačno je jedino oružije protiv HIVa znanje. Znanje odakle virus dolazi i kako se širi.  Ovoga se vi bojimo. Virus HIV-a Negdje oko 1980. godine liječnici u Sj. Americi i Europi opazili su lagani porast broja oboljelih od jedne nove, tajanstvene bolesti. Oboljeli se više nisu mogli obraniti od mikroorganizama. Podlijegali su raznim infekcijama, kao npr. upali pluća, te bi umirali. Ime toj novoj bolesti dali su AIDS(Acqured Immune Deficiency Syndrome) iliti SIDA kaj znači sindrom stečenog nedostatka imuniteta. Suvremena povijest side počinje 1981. godine objavom prvih slučajeva bolesti u SAD-u. U prvom desetljeću većina oboljelih registrirana je u Sjevernoj Americi, Africi, Europi, Australiji i dijelovima Južne i Srednje Amerike. U drugom desetljeću primjećuje se povećanje zaraženih HIV-om u Aziji, u ruralnim područjima Afrike, te znatan porast u Južnoj Americi. Bolest zahvaća različitu populaciju iz različitih dijelova svijeta a, ovisi o socijalnim i ekonomskim faktorima. U Sjev. Americi, Europi i Australiji sida je uglavnom bolest homoseksualaca, intravenskih ovisnika i njihovih seksualnih partnera, hemofiličara i primatelja krvi. U Africi i u zemljama jugoistočne Azije dominira heteroseksualni put prijenosa. Prvi slučaj side u Hrvatskoj registriran je 1986. godine, iako se još 1985. znalo da je oboljeli seropozitivan. Radilo se o hemofiličaru iz Podravske Slatine. Najvjerojatnije je da se zarazio primajući lijek inozemnog podrijetla. Oboljeli je nakon nekoliko mjeseci umro. Postoje tri glavna načina prenošenja HIVa, a svaki uključuje razmjenu krvi ili tjelesnih tekućina. Ljudi se mogu zaraziti ovim virusom kada krv ili tjelesna tekućina zaražene osobe dođe u kontakt s njihovom krvlju ili tjelesnim tekućinama u njihovom tijelu. Dakle, jedan/prvi način prenošenja HIVa je spolni kontakt. To uključuje heteroseksualni i homoseksualni spolni odnos, oralni i analni seks. Najčešći način prenošenja virusa je putem tjelesnih tekućina. Drugi način širenja HIVa je kada se on prenosi sa zaražene majke na njeno nerođeno dijete. Virus može ući u krv djeteta prije njegova rođenja, još dok se razvija u majčinoj utrobi, ili za vrijeme porođaja. Treći način zaraze HIVom je putem krvi ili krvnih derivata, obično putem injekcije. Najčešće se radi o ovisnicima koji zajedničko koriste igle, šprice i pribor. Dok se dobrovoljni davatelji krvi još nisu testirali na HIV, neki su se ljudi zarazili primajući zaraženu krv.  Eto, neću vas više davit. Samo da još znate da se AIDS ne može prenijeti preko sline, zraka, raznim insektima(npr. komarci), priborom za jelo... I na kraju: NAJBOLJI SEKS JE SIGURAN SEKS. Smanjite broj partnera ili, ako to ne možete, koristite zaštitu.  Želim vam svima siguran seks :) |
četvrtak, 27.07.2006.
NIJE SAMO HAMDIJA PORIJEKLOM IZ/S INDIJE
|
Eto, neko dan sam gledao onaj film o Aboriginima (zapravo, cure su bile u pitanju al ne znam kak se to piše. Aboriginke? Aboriginice?) na TV-u koje su bježale iz onih nekih ustanova u kojima su ih pokušali prebaciti na katoličanstvo i te spike... Uglavnom, priča te tri cure me natjerala da istražim malo o njima... Do sad sam o njima znao samo da su izvorni tvorci bumeranga, kojeg su koristili za lov i da sviraju onaj diđiridu(ne znam kak se pravilno piše). Dobro, i da imaju specifičan izgled. I da žive u Australiji.  Australijski domoroci, Aborigini, nastanjuju taj udaljeni kontinent već više od 40.000 godina, još od kamenog doba, a neki tvrde i duže. I danas žive kao u stara vremena, od lova i skupljanja hrane iz prirode. S obzirom na izoliranost najmlađeg kontinenta, uspjeli su potpuno sačuvati kulturu i način života sve do 18. stoljeća, a mnogi su običaji sačuvani do danas. Striktno su religiozni i prenose običaje usmenom predajom s koljena na koljeno, sve od same zore civilizacije do danas. Navodno su se Aborigini davno doselili iz Indije, i sjeverna plemena su održavala trgovinske odnose sa svojim pradomovinama. Trgovalo se uglavnom kornjačevinom, drvom za brodovlje i perlama. Nije se ratovalo jer se nitko nije namjeravao naseliti "down under".  Iako su godinama živjeli bez medicine ˛bijelog čovjeka˛ sasvim su se dobro snalazili. Zapravo bi se uspjeli održati vrlo dugo sa svojom ˛primitivnom˛ medicinom da mi nismo došli i donijeli im nove bolesti koje nisu znali liječiti i još ih usput skoro istrijebili. Sudar bijele, zapadne civilizacije, i to njezina lošijeg dijela, i domorodačke civilizacije lovaca, duboko odanih ritualno-magijskim obredima, bio je više nego bolan. Lovci nisu bili i ratnici, povukli su se dublje u bush, a neki su prihvatili običaje došljaka koji za njih i nisu bili baš povoljni. Promjenom režima prehrane i života stvorile su se i nove bolesti za njih: masnoće, škrob, šećer i pogubno su djelovale na metabolizam bivših lovaca naviklih na meso lovine i skupljeno voće i povrće. Dolazilo je do dijabetesa, spolnih bolesti, debljine i hepatitisa. Na genetski nenavikle domoroce alkohol i danas djeluje razarajuće, a posebice kod mladih ljudi ˛snifanje˛ otapala i ljepila, njima stoljećima nepoznatih. Kada su Britanci prvi put došli u Australiju Aborigina je, po slobodnoj procjeni, bilo i do jednog milijuna. Danas ih je oko 265 tisuća. Bojim se da će zbog nesmotrenosti nas ˛kulturnih˛ ova divna civilizacija nastaviti iščezavati što zbilja ne bi bilo u redu jer od njih još uvijek imamo i možemo mnogo toga korisnoga naučiti. U doba kada je Europom zbog nečistoće harala kuga oni su već znali da kapi za oči moraju biti sterilne i u tu su svrhu koristili mlijeko dojilja (za koje su znali da je čisto). To je samo jedan od razloga zbog kojih Aborigine smatram pametnijima i kulturnijima od nas i zbog čega ću pokušati, barem ovim referatom, doprinijeti promicanju njihove kulture i zalagati se za njihovu daljnju prisutnost u kulturi Australije, ali i u kulturi cijeloga svijeta.  |
utorak, 25.07.2006.
CRTANE RIJEČI
Strip. Štivo protkano crno-bijelim crtežima. Zagor, Alan Ford, Tex, Dylan Dog, Nathan Never, Komandant Mark... Ah, kad se samo sjetim svih njihovih pustolovina i svih mitskih bića s kojima su se borili ili sprijateljili... No dobro, ajmo sad konkretno o problemima crno-bijelog stripa danas. Tužno je (to je samo skromno mišljenje jednog stripofila) da se više ne događaju situacije tipa: Dolaziš na kiosk, tražiš novog Zagora a žena iznutra ti kaže: «Nema ga više. Rasrodano. Dođi sutra.» I ti, jadan, u muci i iščekivanju jedva čekaš da prođu ta, ko godina duga, 24 sata. Piješ Žuju u neograničenim količinama, kljukaš se bakinim tabletama za spavanje jer, jednostavno, sam ne možeš oka sklopiti o muke.  Danas dođeš na kiosk i zatražiš Zagora a ono dobiješ dva broja u pola cijene(?!?!?!). Ne znaju kako bi ih prodali, kako bi ih se riješili, kako bi opravdali rušenje drveta koje je bilo porebno za nastanak tog stripa pa ti ih daju, praktički, besplatno. Istina je, danas je vrijeme robota, automobila, pokemona, digimona i ostalih ...mona (o tome je Silueta dobro pisala u jednom svom postu) te SF-junaka koji svojim neograničenim moćima i činjenicom da su crtani u boji umanjuju doživljaj stvarnog čitanja stripa i ono malo klinaca koji ih čitaju.   |
ponedjeljak, 24.07.2006.
INFORMACIJE, MOLBE, SNOVI
|
Otišao ja zamjeniti danas kartu za Stonese. I sad konačno mogu vratiti 500 posuđenih kuna burazu. Gadno je to, kad si dužan... Poslije ovog, moram mu vratit još samo 50kn zbog neke oklade. Al dobro, vratit ću to nekak. Bilo bi lakše da negdje radim. Al kad svi traže studente. Joj, prošlo ljeto je bilo tak super. Radio ja kao konobar na Autobusnom i plaća bila ok. Da sam bar ranije tamo otišao ove godine... Vidio ja da u Donni u Tkači uzimaju konobare i osmjeh mi se pojavio na licu al niš od toga. Sanjah čudan san... Šećem ja svojim dvorištem u sumrak. Onak, bezveze, bez cilja. Odjednom, ispred mene pojavi se nešto maleno, žuto. Priđem ja bliže kad ono meni kaže: «Ja sam pile 1-3-3-1.» i probudim se ja. Kako preživjeti današnji dan? Bit na netu ili spavat na kauču? Hm, taf disižn. E, da, sjetih se nečeg. Ako netko, slučajno ima ili može nabavit «Lutke» na cd-u nek mi se pliz, pliz javi. Hvala unaprijed. I još nešto. Jel zna neko di se može kupit majica od Hard Timea? Bilo koja? Sliedećih dana slijede zanimljiviji postovi. Hvala na razumjevanju i do čitanja.  |
subota, 22.07.2006.
KITA NABIJA PO BUBNJEVIMA A AMEN PO ĐITRI
|
Ne znam za vas ali meni imena(zapravo, umjetnička imena) članova pobjedničkog benda ovogodišnjeg Eurosonga nisu bila poznata do jučer. Nekak sam doskitao na njihovu stranicu, ni sam ne znam kak i odlučio istražiti o njima. A kad sam pročitao imena- hahaha, pras u smijeh!  Pa da vam ih predstavim pojedinačno:  Gospon Lordi, vokal  Ox, bass  Kita, bubnjevi  Awa, klavijature  Amen, gitara To su bili, dakle, članovi. «Lordi» inače ima četiri albuma iza sebe («Get Heavy» iz 2003., «The Monsterican Dream» iz 2004., «The Monster Show» iz 2005. i «The Arockalypse» iz 2006.) od kojih je ovaj zadnji najpopularniji zbog, naravno, njihovog zadnjeg/Eurovizijskog singla «Hard Rock Hallelujah». Osim tog zadnjeg imaju još 4 singlova. Vidio sam i spot za «H. R. Hall.» i svidio mi se, pogotovo početak. Baš su clatki. Možete ga pogledati na www.lordi.fi . Inače, popularnost im je narasla do vrhunca poslije Eurosonga, pogotovo u Skandinaviji. Krcati su turnejama, čak idu i po UK-u, koljevci R'n'R-a i metala općenito i nastupit će u čuvenom dvorcu Donington.  Ovakvog bi svaka majka za zeta Osobno, simpatiziram ih. Ali ne zbog kostima o kojima sam sve već rekao jednom tak da se neću ponavljat. Makar i izgledaju strašno, nisu mi strašni, (na mene) ostavljaju dojam ko neka djeca obučena u kostime nekih superjunaka. Ne znam, ponašanje im nije nekak preagresivno, u skladu s imidžem. Nisu još ni jednog fana pojeli ili neku sličnu glupost napravili. :) Puno strašniji mi je Mortis. S njim definitivni ne bi htio cugat. ;)  Mortis s djecom |
petak, 21.07.2006.
No name, part II
|
Evo mene opet. Upozorenje: PRVE DVIJE slike nikako ne preporučam R'n'R-ljupcima i onima koji slični ili isti komad papira imaju kod kuće. :)   Izbliza i izdaleka, jednako boli. Kad vidim ove slike srce ubrzano lupa, krv kola mojim žilama ubrzano i razorno poput cunamija a živci se tolko uzbude u toj frakciji sekunde da ni sam ne znam kako su još čitavi.  Moj mali brat u bolničkim danima.  Evo nas. Slijeva na desno. 1. Moja sretna majicakoja je umirovljena jel je prestala donosit sreću. 2. Flaša Sangrije (vino i vodka pomješani s raznoraznim voćem). 3. Hehe, ovo valjda znate kaj je. ;) 4. Aaah, moje traperice. 7 godina stare. Više ih ne nosim, sad vise i uživaju u penziji. U sredini je jedan uokvireni predmet koji je moja baka šivala za sobu mog tate. Starost: približno 30 godina. Dolje u kutu lijevo je U2 poster.  JugoZapadna strana mog ormara. Visi: Divlja mačka poznata u ovim krajevima kao Mirjana. I tak, još raznorazne črčkarije.  Ovdje vaš domaćin spava i sanja o boljem sutra, lijepim curama, još lijepšim motorima, završenom faksu, karijesu na šestici...  Ajk. S njim sam bio u «Kućnim ljubimcima». Za one koji nisu gledali: star je 7 godina i pod hitno traži njemačku ptičarku za parenje. :)  Ajaks. Bitanga stara 12 godina. Strah i trepet među kujama u mom kvartu.  Tinky-Winky, Dipsi, Lala, Po  Universal 643 DTC Moje omiljeno prijevozno sredstvo.  «E moj kume, čelave ti gume(??) Sedišta se tresu u mom Mercedesu.» Tak nekak ide onaj narodnjak. Ugl. Mečka koja čeka da ju zajašem čim položim.  «Jer još trava nije nikla tamo gdje sam pala sa bicikla!» Moja pila. Starost: 9 godina. That's all, folkes. |
četvrtak, 20.07.2006.
No name, part I
|
Eto, malo slikica iz i oko mog skromnog domeka. Molim sve slabog srca ili lošijeg zdravstvenog stanja te one koji nisu punoljetni a misle se uputiti u ovu avanturu neka odmah idu na www.štrumfovi.com Sad kad smo to apsolvirali, krećemo u ekspediciju na krilima poznatog i nepoznatog, istraženog i skrivenog, dobra i zla, pasa i svinja, Žuje i vina. Krenimo... Kao prvo i osnovno:  Vaš domaćin  Ekipa na dvorištu(slijeva nadesno): moj buraz Tomaš, vaš domaćin, Marko  Moj bratić Petar pijucka pivicu-Žujicu  Ivana: «Znaš kaj sam vidla? Hihi, hehe. Nemoj me bockat. Joj, nism se ni npušila ni npila al shehesve mi je tak lijeeehehepo! Hihi!»  «Gdje sam to ja? Di su moji prijatelji?» Moj tata glavom i-kavom  Aj-haj! Drmeš!  Naši tamburaši  Mislim, neko se stvarno umislio...  Kum Štef: poslije odmora slijedi-odmor I to je sve. Za danas. |
ponedjeljak, 17.07.2006.
I SHOOT THE SHERIFF
Užas! Danas sam pješačio od kvatrića do Dupca. Sat i pol laganog hoda... Da se smrzneš! A vani vruće. Kako je sve počelo? Našao sam se s dvije frendice iz razreda u gradu i otišli mi na kavu;) Sve super, otišli mi na ručak. Otišli mi na Črnomerec. Otišli mi u «dm», ova jedna je nosila ugovor i pokazala mi di stoje kondomi s rebrima  Okrenuo ja kutiju i na glas počeo čitati upute i sastojke i tak to. Andreja jadna nije znala dal da umre od smijeha ili srama. Odabrala je ovo prvo. I tak, sve u redu. Idemo mi do okretališta. Sjednemo. Vidimo jedanajsticu. I odlučimo ići na drugu. Sjednemo, zapalimo, čekamo. Dođe druga jedanajstica. Uđemo. I vozimo se. Brrrrmmm, tf-tf , tf-tf.  One siđu na trgu, ja produžih do Dupca. Izlazimo iz Vlaške i na obzoru vidjeh one cvjećarne i Namu s jedne odnosno konzum i Varteks s druge strane. I........ tram-vaj broj 11 skrene desno. A taamo bila i sedmica i još jedna jedanajstica i još jedan tram-vaj, ne vidjeh mu broja. I dva su na stanici kraj Varteksa stajala. Svi odreda prazni. Krenuo sam pješke put Maksimira. I naišao na četvorku odmah jednu stanicu od Kvatrića. Stoji. Čeka. Poluprazna. A ispred nje murja slika nešto na podu i piše nešto.  Slikali su krv i brisali ju nekom gazom. Okupilo se ljudi a u mojoj glavi mozak počeo proklinjati sve policajce i ZETovce. I nastavim ja dalje. Kod Jordanovca bih kad eto ti iza mene četvorke. Krcate. Uđem. I na idućoj stanici izađem. Teško je izdržati kad ne znaš dal te guši parfem neke previšenaparfumirane cure ili to gušenje proizlazi iz jednostavne računice: bar 100 kg te nemilosrdno stišče sa svake strane. I nisam pogriješio kaj sam sišao. Vidio ja, dvije-tri (možda četri) minute kasnije istu četvorku. Hehe, zajeb. Nije išla do Dupeca. Okrenula se ona tam kod Zoološkog. I tako. Pješke do Dupeca. Iz protesta. I to je to. Ovo je bio živčani dan i živčani post.  |
petak, 14.07.2006.
DVIJE SUZE ZA NAJVEĆEG (NEMA VEZE SA SEKSOM)
|
Zinedine Zidane. Zizou. Nogomet. Nikada se neće dogoditi nešto slično, slični fenomen, slični nogometaš. Danas je vrijeme Ronaldinha. Ćiro je rekao čuvenu rečenicu 98' u Francuskoj. Novinar ga pita: «Biste li mijenjali Šukera za 10 Batistuta ( Batistuta je tada bio među tri najbolja napadača na svijetu i jedan najboljih argentinskih ikad)?» Ćiro mu je, ko iz topa, uz osmjeh, odgovorio: «Ne... Jebo tebe Batistuta.» E, pa, ja svima kažem: «Jebo tebe Ronaldinho! Ili Beckham ili bilo tko!» Zidane se igrao nogometa. Ali i podredio momčadi. Bilo koji njegov genijalan potez nije bio zato da dokaže: Gle, ja sam Zidane i klanjajte mi se. I tu je razlika između njega i Ronaldinha. Zato on nikada neće biti bolji sportaš o Zizoua. Istina, i Ronaldinho se igra nogača ali nerjetko pretjeruje i zbog toga trpi momčad. I zato se jedini može usorediti s Maradonom. Zbog svoje snage, požrtvovnosti ali i one njegove nogometne inteligencije.  A onaj udarac... Materazzi je gnjida od igrača. I sam sam se na tekmama susretao sa sličnima. Pogotovo kad igram za seniore. Onda ovi starci i mlađi šminkeri misle: Ah, gle ga! Lako ću ja s njim. Ali banana! Kad im uzmete loptu dva puta i uđete u duel čvršće počnu vas laktarit i to ne slučajno. Nema milosti. Lakat u glavu, postave vam nogu, nabijaju vas bez lopte, čak sam jednom doživio da me jedan lik potegnuo za... znate kaj. Namjerno, dok smo u duelu bili. Ali, to su jadnici, iz vlastite nemogućnosti i slabosti i jada i brige jel imaju dobru frizuru da izgledaju ljepše curi na tribini. Da se vratimo na Materazzija. Zašto on nije isključen?? Niti jedan igrač iz čista mira ne bi Zidane reagirao. Nešto mu je morao reći. Nešto ispod svakog ljudskog morala i sportskog fair playa. Pa, iako sudac to nije vidio ili čuo morao ga je isključiti jer je znao da je nešto gadno rekao. Svi su znali. I onda ona snimka... Suznih očiju Zidane objašnjava bivšem suigraču Buffonu nešto. I tu sam pukao. Nekontrolirano, dvije suze za najvećeg. Samo su procurile. I zato, Zinedine, kapa dolje. Postupio si ko čovjek. Ko veliki čovijek. Uostalom, takav si i igrač bio. Velik. Najveći. Žao mi je samo kaj nisi, kad si ga već udario i znao da ćeš biti isključen, tom istom smradu dok je ležao uvalio kopačku dva-tri puta u usta pa da se ima zašto previjati.  |
petak, 07.07.2006.
MEDO S PORUKOM: I LOVE YOU
 U mojoj sobi prašina, u mome srcu isto. Puno je vremena prošlo, sve mi je pusto... Ah, to vrijeme... Jebi ga, brzi leti Ali nikad, kao lasta u proljeće se ne vrati. Sjećam se, dao sam ti jednom jedan poklon. Otvorila si ga, zagrlila me i stavila ga na krevet... Tamo je bio na sigurnom. Kao i moje mjesto u srcu tvom. Pazila si ga. Voljela si ga. Al polako vrijeme prolazi, ne postojimo više ja i ti. Otvaraju se samo stare rane, one iste, jebeno bolne... Zašto ovo pišem, pitaš se? Postoji samo jedan razlog... I želim ti ga reći: Negdje u mraku, u tvojoj sobi... Na onom istom krevetu na medinom piše srčeku: I love you!  |
četvrtak, 06.07.2006.
HEROJ
 Ako mi dopustiš... Htio bi biti zadnji puta tvoj heroj, krenuti zadnji put za tebe u boj. Heroji su oni koji kreću sami protiv svih, kad situacije nisu bajne. Ali onda, ako uspiju... Pobjede i nagrade su trajne. A nagrada je tvoje srce i želim ga odmah i sada! Nemoj da opet skupljam mrvice i uzdam se samo u jedno... a to je nada. Zato pusti da budem tvoj heroj i da adrenalin skoči do rajskih visina pa da nestane u duši mojoj ova prokleta praznina. Ali ako se borim s jačim od sebe... Ma, i tad biti ću sretan jer u duši nosim tebe! Predat ću se... Ti si moja bijela zastava. Ti si moja predaja!  |
utorak, 04.07.2006.
KAKO SU UMIRALI NAŠI STARI, part II
|
Nastavljamo s jučerašnjom pričom... I nadajmo se da ćemo doći do (nekakvog) zaključka.Pa, nemojmo puno filozofirat. Krenimo dalje. Jimi Hendrix. Najbolji gitarist svih vremena. Neke akorde znao je, navodno, svirat i prije nego je krenuo u školu. Jedna poznata anegdota: Kad je bio mali skakao je po sobi i otac mu je, za kaznu, dao metlu da ju počisti. Kad se otac vratio da provjeri dal ju je pospremio, vidio ga je kako leži i drži metlu kao gitaru. Pitao ga je: Što si radio?? A Jimi mu je odgovorio: Svirao sam metlu! Najpoznatije pjesme su mu «Hey Joe», «Purple haze», «Foxy lady», «All along watchtower». Na preporuku Paula McCartneya dolazi svirati na dobrotvorni koncert Monterey Pop Festival. Tu se događa danas već kultni događaj: Hendrix svira gitaru zubima i spaljuje svog Fendera. 18. 9. 1970. umro je, navodno, u vlastitoj bljuvotini. Naime, predozirao se tabletama za spavanje(službena verzija). Počeo je povračati u snu, začepivši si sve ulaze zraka(nos, usta)-neslužbeni nastavak službene verzije. Umro je 2 mjeseca prije 28. rođendana.  Jimi Hendrix Kurt Cobain je bio običan, povućen mladić sve do razvoda svojih roditelja u devetoj godini života. Postao je nasilan, zlostavljao slabije od sebe, odbijao ići u školu, uzimao je Ritalin jer je patio od ADHD-a –poremećaja hiperaktivnosti zbog manjka pažnje. U šesnaestoj godini izgubio je nevinost s retardiranom djevojkom. 1984. upoznaje Chrisa Novoselica i osnivaju Nirvanu, jednu od najpoznatijih i najutjecajnijih grupa ikad. Priključuje im se i Dave Grohl. Širi se grunge pokret. Najpoznatije stvari su im «Smells like teen spirit», «Lithium», «Rape me», «Heart-shaped box»... i zadnja snimljena «You know you're right». 05. 04. 1994. Kurt Cobain se ubio pucajući si u glavu. Njegovo tijelo je 08.04. našao električar koji je postavljao sigurnosni uređaj. Imao je 37 godina.  Kurt Cobain Eto, to je sve. Ima još tih ljudi koji su tragično preminuli, npr. John Lennon ili Elvis Presley. Naravno, ima takvih slučajeva i izvan rock glazbe. Tu su Aalyah (mislim da se tak piše), 2Pac... Ali, svi imaju nešto zajedničko. Tek nakon tragične, iznenadne smrti postali su besmrtni, svojevrsna božanstva i učinili su samog sebe ili svoj bend mističnim, legendarnim, kultnim, bezvremenskim. Bili su popularni i za vrijeme života ali nakon smrti... Pih. I to me fascinira, ta smrt. Znači, može nam donijeti kultni status (naravno, moramo nekog vraga i napravit u životu. Makar se i skinut pred cijelom dvoranom ili pušit travu i bit njen zagovornik ili pak biti biseksualci ili porazbijat instrumente na stageu) i tako je lako umrijeti/ubiti se ali opet, svatko od nas ima samo jednom pravo na smrt. Povratka nema. Taf disižn.  |
ponedjeljak, 03.07.2006.
KAKO SU UMIRALI NAŠI STARI, part I
|
Jim Morrison, Freddie Mercury, Bob Marley, Jimi Hendrix, Kurt Cobain, John Lennon, Elvis najpoznatiji su predstavnici ove bizarne pojave. Govorimo o smrti kao o (naj)boljoj reklami. Bez obzira kaj su i prije smrti bili (mega)popularni. Al nema ništa bolje od mračne, iznenadne a opet tako jednostavne- smrti. Pa, dakle, krenimo redom: Bila jednom jedna «Vrata» iliti «The Doors» osnovana 1965. u L.A.-u. Zanimljivo za ovu grupu je da nikad nisu imali basista. No, as zanima jedan od osnivača- Jim Morisson. On je oduvijek predstavljao svojevrsnog frontmena i centar benda. Bio je nestabilna osoba: uhićen je zbog skidanja na stageu, bogohuljenja, raznoraznih optužbi i niza drugih skandala zbog kojih su The Doors i bili tako popularni za vrijeme njegovog života. Al i zbog zanimljive glazbe i tekstova, naravno. Sredinom 1970. Morrison odlazi u Pariz da bi pisao pjesme. Godinu dana nakon toga umire, navodno, od srčanog udara. Dosta vremena nakon njegove smrti ljudi su mislili da je lažirao svoju smrt kako bi ga ostavili na miru i(li) da bi izbjegao zatvor u Americi. Naravno, on postaje kultna ličnost. Bend postaje još popularniji nakon filma Olivera Stonea «The Doors» s Valom Kilmerom u ulozi Morrisona iz 91'. Moram vam preporučiti taj film bez obzira kakvu muziku slušate. Jim Morrison umro je u 28. godini života.  Jim Morrison Freddie Mercury. Široj publici poznatiji kao vokal grupa «The Queen». Ta je, pak, grupa najpoznatija po «We will rock you» i «We are the champions». A još su tu i «Radio Ga Ga», «Bohemian rhapsody»... i «Barcelona» koju je Freddie snimio u duetu s Montserrat Caballe. Ali, da ne pričam puno o njihovim usponima i padovima, pričajmo o njegovoj smrti. Kratko i jasno. 22. 11. 1991. godine šokirao je svijet izjavom da je biseksualac i da umire od, tada još nove bolesti, AIDS-a. Dva dana kasnije je umro. Imao je 45 godina.  Freddie Mercury Jim i Freddie dovoljno bizarni?? Ma nee, idemo dalje. Bob Marley. Jadan, pokušavao na sve moguće načine uspjeti u glazbi i osigurati svojoj obitelji izlazak iz bijede na Jamajci. Uspio je to tek sa singlom «I shot the sheriff» koji je preradio i veliki Eric Clapton i Marley i njegov bend su tom gestom krenuli uzlaznom putanjom. Od (naj)poznatijih stvari tu su još «Get up, stand up», «No woman no cry», «Buffalo solider»... U svibnju 1977. Bobu je dijagnosticiran rak čije se daljnje napredovanje moglo spriječiti tako da mu amputiraju nožni palac. Odbio je to. To je bilo protiv njegove rastafarijanske vjere (Rastafarijanci vjeruju da će ih pušenje svete biljke ganje(iliti kod nas poznatije kao marihuane) približiti Jahu(bogu)). Bob je, unatoč bolesti, nastavio s pisanjem pjesama. I tako, bend Bob bili su popularniji no ikad. Bobu je dodjeljena i nagrada za mir u trećem svijetuod strane Ujedinjenih naroda. Sve je bilo lijepo i divno. Sve se činilo blistavim. Sve do turneje 1980. godine. Stanje mu se pogoršalo. Održao je par koncerata. Zadnji u Pittsburghu. Umro je 11. 5. 1981. u bolnici u Miamiu. U 37. godini života...  Bob Marley Eto, to je sve za danas. Sutra slijedi nastavak/završetak ove sage o smrti i njenim posljedicama za (samo)reklamu. |
subota, 01.07.2006.
U NEBU ZAJEDNO
 Jednom ćemo biti zajedno, ljubit' ću te bez straha! Al' gdje i kad će to biti? Bojim se, spušta se magla... A kad ona ode ostaju kapi rose koje klize niz travke kao moje suze kad sjetim se tvog oka, tvojih usana, tvoje kose... Moje tijelo je tvoje skrovište, Moje srce tvoj dom. Suze su čistilište a ruke da te ne udari grom. Joj, opet si me slomila. Ne znam jesi me voljela... I dotakao sam samo dno. Al' znam da ćemo biti jednom tamo... U nebu zajedno! |
petak, 30.06.2006.
THIS POST IS DEDIKEJDET TO MY NERVS
Eto, i ja gotov sa školom. Jučer sem išao po svjedodžbu i riješio se i te napasti. Al nekaj me uvijek izživcira. Oni od nas svake godine, na početku i kraju, uzimaju 50kn. Kao, za štetu. A štete nigdje. Dobro, bili smo prošle godine razvalili dvoja, troja vrata u WC-u i još neke sitne greškice. Al to nije opravdanje da uzimaju toliku lovu od nas. Ove godine su spustili na 30kn i, kaj je najsmješnije u cijeloj toj priči, ne možeš dobit svjedodžbu dok ne platiš. Halo! Govorimo o 30kn po učeniku. To je 10 000kn ak računamo ukupno. I tak dva puta godišnje. Znači, to je 20 000kn. A prije, dok je bilo 50kn, taj iznos se kretao oko (astronomske) brojke od 36 000 hrvatskih kunica. Mislim da je to previše za dvoja vrata i tri pisoara i, možda, dvije pipe. Kuna nekad...   i danas:  Ona je uvijek bila izvor svađa i zadovoljstva svih građana. Lijepo je dok ju držimo u ruci al brzo izmigolji, majku joj njezinu. Change of subject: Kad sam išao doma, prolazi sam kraj srebrnarnice (ili kak se to već piše), ugl. ono di se prodaje srebrni nakit i nisam mogao odolit. Ušao sam unutra i morao sam kupit naušnicu. Bar jednu. To mi je slabost. :) Da ne duljim priču, došao sam doma i odlučio stavit tu novu naušnicu. Al sam skužio da mi ne stoji dobro uz dvije na lijevom uhu pa sam ju odlučio stavit na desno. A tamo sam već jaaako dugo imao jednu koju mi je dala Mea (alias Nebitna) i koju nisam skinuo od dana kad mi ju je dala. I sad dolazimo do najgoreg djela. Nisam mogao ove tri stavit ponovo. Aaaa, mrzim kad moram skidat naušnice jel znam da ću ih morat opet stavljat i onda si cijelo uho iščaćkam i sve me peče i piknem se, obavezno, nekoliko puta u prste i tak. Ak neko ima knjigu «Kako uspješno i bez puno napora stavit naušnicu i pritom se ne ozlijediti» ili neku sličnog imena, nek se javi. Nedavno mi je frendica pokazala neku cool naušnicu, možda sam malo zaostao al onak je to zapravo jedna nit koju možeš ko spiralu provlačiti kroz koliko hoćeš rupa (zapravo, ovisi koliko je duga) i na kraju te niti je onak ko neki gumeni buzdovan u izraženim bojama i tak on visi. Ovo sve me podsjetilo na jedan podatak koji sam davno pročitao negdje. Ima veze s gusarima. Oni su, kao što znate, nosili puno nakita i svaki (koji je htio biti faca) je imao probušeno uho. A bili su poznati i po odličnom vidu al se nije znalo zašto su tako ošrovidni. I zapravo se otkrilo, puno vremena nakon njihovog postojanja, da se na uhu nalazi ta neka akopunkturna ili slična točka koja utječe na poboljšanje vida. Tak su oni, ni krivi, ni dužni bolje vidjeli. Jasno, ne svi i odmah jel treba pogoditi baš tu točkicu koja je jaako malena. Al njih je bilo puno pa su i velike šanse bile da će ju pogodit. Eto, bušenjem protiv mrkve. I tak. A evo nekoliko modela (da ovaj post ne bude samo u pisanom obliku), danas ima stvarno svakakvih:  Za paranoične i slabovidne, da imaju još jedan par očiju na sebi.  Za zaljubljene...  Klasičan pirce za sve dobre strijelce.  Ovo su staroslavenske naušnice iz XI. st.  Naušnice s prijelaza IX. u X. st. s područja Kosova.  Velike i retro i fensi i ženske naušnice.  E, ovo su prave naušnice. Sjećate se buzdovana?? Bio je u ovakvim bojama. Ako netko ima slične, a na prodaju, neka mi javi, pliz. That's all, the end of the post. |
srijeda, 28.06.2006.
NE FARBAJ MI KISS
 Ace Frehley, Peter Criss, Gene Simmons, Paul Stanley (s lijeva na desno, gledajući samo muške članove ovog seksteta) Jedinstveni po mnogoćemu. Dobro, možda ne jedinstveni. Više ne. Ma da, jedinstveni. I jedini. I jako simpatični. Šarmantni. Nezamjenjivi. Ali, nažalost, i loše kopirani. Mislim, budimo realni. Kome je još našminkana faca dobro i originalno stajala a da to nije aludiralo na njih?? Meni na pamet pada samo Alice Cooper. I, naravno, Darko Rundek ;) Ovo ostalo mi baš ne paše... Čak ni toliko spominjani M. Manson nije baš nešto. Zna napravit šou, svaka mu čast na tome, al šminka mu nije dovoljna. Ja obožavam KISS zbog glazbe ali i šoua koji su uvijek znali napraviti, bilo na koncertu, bilo izvan pozornice pa sam, eto, morao i njima posvetit par redaka.     Mislim, ko će ikad moći nadmašiti Genea Simmonsa s onom njegovom jezičinom, krvlju, kostimima od kojih (doslovce) zastaje dah.   Neću sad pisat neku loše prevedenu biografiju al neke stvari se moraju spomenut. :) Dakle, KISS je službeno počeo s postojanjem u sječnju 1973. Stanley je smislio ime a Frehley onaj njihov čuveni logo. 18. 2. 1974.- izdaju «KISS», svoj debitantski album 26. 5. 1977.- objavljen je debitantski «KISS», Marvelov strip. Kaj je tu tak posebno, pitate se?? Članovi benda su darovali vlastitu krv koja se mješala s bojom u stripu pa je, eto, svaka ta knjižica sadržavala i dio njih. Doslovce. :) 22. 6. 1977.- počinje japanska turneja na kojoj ruše rekorde posjećenosti koje su do tada držali Beatlesi 18. 9. 1983.- šokiraju cijeli živući svijet pojavljujući se bez maske na MTV-u 28. 2. 1996.- pojavljuju se ponovo u originalnoj četvorci i pod maskama. :) :) :) :) Prvi put nakon 17 godina ožujak 1999.- nalaze se na naslovnici Playboya, kao prvi bend kome je to uspjelo 11. 8. 1999.- dobili su svoju zvijezdu na Walk of Fame   27. 6. 2006.- Otvorili su i svoj CoffeeHouse. Kao što vidite, impresivno zdanje. Skroz u njihovom stilu i na svakom stolu, zidu, stupu, stolici, vratima... vidite neki detalj koji vas podsjeća samo na njih. Baš me zanima kak WC izgleda...  Eto, možda sam vas malo i nije vam se dalo čitat ali, naposlijetku, napisao sam ovaj post iz gušta pa nema mjesta panici. |
utorak, 27.06.2006.
SANJAO SAM DA SE LJUBIMO
 Sanjao sam da se ljubimo, volimo i milujemo. Sva si u bijelom, želiš mi nešto šapnuti. Dolaziš... i grliš me svojim tijelom. Blizu si, šapućeš Gledam te u usne koje prilaze. Sanjao sam... Mmmm... I onda je gotovo a u meni želja ostala... Želim da se dogodi ponovo, da budeš moja mala.  |
ponedjeljak, 26.06.2006.
BLOOD BROTHERS
|
Kaj vam prvo pada na pamet kad netko kaže ili kad pročitate: Vlad Tepeš?! Rumunjska, Transilvanija, srednji vijek, krv, Drakula. U nastavku slijedi svojevrsno razočarenje ali ako baš hoćete čitati, saznat ćete tko su, zapravo, vampiri i Drakula. Dakle, Vlad Tepeš je, navodno, običan (dobro, ne skroz običan) čovjek iz Rumunjske u 15. st. Bio je heroj i borio se protiv Turaka. Na svojoj važnosti i razvikanosti dobio je, smatra se, upravo od svojih neprijatelja (Turaka) koji su ga se bojali jer je sve Turke koji su mu došli pod ruke nabijao na kolac. Ali... Veliki ALI. Vlad je, opet navodno, bolovao od izuzetno rijetke bolesti metabolizma. Nju (danas) nazivamo vampirizam (stručni naziv: PORFIRIJA). Porfirija je i danas neizlječiva. Porfiričari iliti vampiri imaju smanjenu proizvodnju hemoglobina (to vam je ono kaj krvi daje karakterističnu purpurnu boju) pa ga moraju nekako nadoknaditi a u 15. st. nije bilo baš puno načina za to (ni danas nema) pa se naš Vlad odlučio utažavati tu glad na najjednostavniji i najlogičniji mogući način- «uzimanje» krvi od živih «donatora».  Hemoglobin Zašto baš Vlad Tepeš? Pa uzmimo u obzir da je srednji vijek, raznorazne priče i pričice i ljudska paranoja su na vrhuncu, kanalizacija je rijetko gdje postojala, ulice su mračne, malo tko živi u bogatstvu i svježem kruhu svaki dan, krađe, ubojstva, prostitucija, silovanja su češći od «Dobar dan!» na ulici i tak. A porfirija je izuzetno rijetka bolest a na svijetu (u to vrijeme još traju osvajanja i istraživanja «Novog svijeta») je možda trećina od ljudi koliko ih ima danas. A Vlad je bio poznat po svojoj krvoločnosti i samotnjačkom životu i priča se brzo raširila.  Vlad Tepeš osobno Nešto o porfiriji: Porfirija nije jedna bolest već skupina od najmanje osam različitih bolesti koje se znatno razlikuju. Zajednička osobina svih porfirija je nakupljanje "porfirina" ili njihovih prethodnika u tijelu. Iako se oni normalno nalaze u tijelu u zdravom tijelu se ne nakupljaju. Ovisno o tvari koja se nakuplja razlikuju se vrste porfirija. Liječenje i simptomi raznih vrsta porfirija se razlikuju. Simptomi su uglavnom rezultat djelovanja bolesti na zivčani sustav i kožu. Prava dijagnoza se cesto odgođeno postavlja jer simptomi nisu tipični. Nazivi porfirin i porfirija dolaze od grčke riječi «porphyrus» što znači purpurno (žarka crveno-ljubičasta boja). Sredinom 1980-ih biokemičar D. Dolphin predložio je teoriju po kojoj bi vampiri iz narodnih predaja mogli biti osobe koje su bolovale od porfirije. Njegovi argumenti su bili slijedeci: 1. bolesnici s porfirijom su iznimno osjetljivi na svjetlo; čak i umjereno izlaganje svjetlu može ponekad uzrokovati velike nakaznosti. Koža lica može biti ožiljkasta, nos i prsti otpasti, a usne i zubno meso napeti pa zubi očnjaci mogu biti uočljiviji 2. kako bi izbjegli Sunčevo svjetlo osobe s teškim slučajevima porfirije izlaze jedino noću, bas kao Drakula 3. porfirija se pokušava lijeciti krvnim proizvodima pa su žrtve porfirije mogle pokušavati samoliječenje pijenjem krvi drugih ljudi 4. porfirija je nasljedna, ali se simptomi ne moraju manifestirati do nekog stresnog događaja. Ako osoba s porfirijom ugrize brata ili sestru s latentnom bolešću, što je vrlo stresno, simptomi se i kod njih mogu pojaviti 5. češnjak sadrži kemikalije koje pogoršavaju simptome porfirije pa ga bolesnici izbjegavaju. Bas kao i vampiri. Professor Dolphin nikad nije objavio formalni znanstveni članak u kojem bi opisao svoju teoriju. Danas kaže kako su to bile samo pretpostavke. Eto, malo mistike na kraju pa nam uvijek ostaje nada da su vampiri nastali na način(e) koji su opisani u horor filmovima i knjigama.  |
